Tehnička škola Virovitica

Vesna Parun (10. travnja 1922. – 25. listopada 2010.)

Natpis
...
ako dopiru do vas sustale jeke
jednoga mora koje plače
i jedne zvijezde koja ga hrabri,
znajte da i ja stojim zajedno s vama
na udaru svim vihorima,
i vašem izgubljenom licu
približujem trošne zvukove
koje ste možda htjeli zaboraviti

...

Prošlo je cijelo stoljeće od rođenja pjesnikinje koja je svojim književnim stvaralaštvom obilježila 20. stoljeće. Pojavila se kao vihor u zoru 1947. godine i najavila poetsku dikciju izrazite pjesničke individualnosti koja će se ostvariti u dječjoj književnosti, prozi i drami. 
Usprkos životnim teškoćama, ratovima, bolestima i egzistencijalnoj patnji, Parunova je sačuvala plemenitost, ljubav i čistoću. Sve ono što nije dobila i ostvarila, poklonila je drugima u svojim stihovima. Žena pjesnikinja, majka nerotkinja svojim stihovima ispovijeda ljubav i ljepotu. Spaja ritam narodne pjesme i biblijski ton, spoznaje tragičnost ljudskoga života i vješto se  miri postojećim. Piše tužaljke, ali i satiričke stihove, kao i basne zanimljivih aluzija humorističkog, povijesnog i političkog sadržaja. 
Vesna je Parun klasik hrvatske književnosti, čija djela lucidna i poletna potvrđuju kako je jedina svrha umjetnosti služiti životu, s ljubavlju.
I živi Vesna u svojim djelima kojima inspirira i potiče svoje čitatelje, tako je inspirirala i učenike 2. razreda Tehničke škole Virovitica. Pogledajte njihove uratke nadahnute pjesmama Vesne Parun.

Ema Čulum 

https://bit.ly/3v8zPf9

Valentina Osterman
https://bit.ly/3O06Kv4

Karla Lončarić
https://bit.ly/3rgakr9