Na satu engleskog jezika razrednica nam je predložila da bismo mogli posjetiti Gradski muzej Virovitica. Zbog nastale situacije s koronavirusom, nismo imali prilike ići na izlete pa nam se zbog toga prijedlog svima svidio. U muzej nije išao cijeli razred odjednom, već u dvije grupe onako kao smo išli i u školu. Dolaskom u muzej najprije smo izmjerili temperaturu te dezinficirali ruke. Naravno, svi smo morali nositi maske.

 Naš vodič bio je veoma zanimljiv, bilo ga je lijepo slušati i objašnjavao je vrlo detaljno i jasno. Gradski muzej Virovitica ima 3 etaže, od podruma do potkrovlja. Iskreno, nisam mislila da bi moglo biti toliko puno eksponata i to me stvarno ugodno iznenadilo. Prvo smo slušali o drveću i o obradi drva, a bile su izložene i najčešće vrste stabala koje prevladavaju na virovitičkom području. Tamo smo još jednom potvrdili i to da se stari Virovitičani nazivaju Mikeši. Vidjeli smo i razliku između namještaja kod bogatijih i siromašnijih obitelji iz prošlosti. Vodič nam je pričao i o DIP-u (Drvno-industrijsko poduzeće) umjesto kojeg danas imamo Tvin. U muzeju smo imali prilike vidjeti i narodne nošnje koje su prije odijevali ljudi sa sela, a koje se danas koriste za folklor. Saznali smo i da Hrvatsko pjevačko društvo Rodoljub na području Virovitice djeluje već 141 godinu, a osnivač tog društva bio je Đuro Žakić. Vidjeli smo i arheološku baštinu ovoga kraja čiji su vrlo dobro očuvani ostaci otkriveni na područjima Špišić Bukovice, Jasenaša, Suhopolja …

Bilo je tu još dosta toga, ali smatram da bi najbolje bilo kada biste i sami posjetili muzej. Mislim da stvarno vrijedi otići razgledati i naučiti nešto više o našoj lijepoj Virovitici i okolici.

                                                                Petra Černeli 2. MT