Tehnička škola Virovitica

Maturalno putovanje

       Nakon dugih i silnih pregovora i dogovora dva su razreda tehničke škole napokon postigla kompromis i odlučila se zaputiti na svoje maturalno putovanje put Praga.

Nakon odrađene mukotrpne ljetne prakse za koju smo svi jedva dočekali da završi, to nam je putovanje došlo kao „šlag na tortu“.

Pošli smo u 11 sati navečer, ono doba kada nam  ljeti  dan tek započinje.  Svi smo posjedali u autobus i zaspali k'o klade. Toliko o noćnim pticama.

Poze, zauzete tijekom spavanja u autobusu na ovom maturalnom putovanju, dosad nisu viđene. Tko kaže da nismo inovativni i snalažljivi?

Prvi dan obilazaka započeli smo vrlo rano, toliko rano da smo mi slobodno mogli početi kukurikati i buditi stanovnike Beča. Sunce izlazi, 5:30, a mi stupamo iz autobusa kao medvjedi iz špilje poslije zimskog sna. Naš vodič poletnim korakom započinje obilazak, a najprije što smo se pitali čim smo počeli, bilo je: „Kad' će pauza?“.  Beč, kao glavni grad Austrije, definitivno zaslužuje tu titulu. Prekrasna arhitektura i stare ulice opločene sitnim kamenom bile su divni prizor za naše umorne oči, no najdraži prizor nam je ipak bila svaka površina na koju smo mogli sjesti  i odmoriti se. Nakon sati i sati putovanja i obilazaka stigli smo u hotel. Sva sreća da smo se naspavali u autobusu pa smo  bili u potpunosti odmorni za sve što nam Prag može pružiti. Iako je naš vodič bio uvjeren da smo ga mi u potpunosti ignorirali, svi smo čuli onaj dio o tome kako su Pražani velike pivopije, a mi se nismo htjeli izdvajati i kvariti im reputaciju.

Drugo jutro nakon dobrog noćnog sna (ili ne), odmah nakon doručka, zaputili smo se u Prag. Taj dan nas je u obilazak vodio drugi vodič koji je svojim zanimljivim opisivanjem onoga što nas okružuje definitivno dan učinio zanimljivim. Prag je jedan od onih gradova u kojima se može naći ponešto za svakoga,  od silnih restorana i uličnih štandova s hranom do trgovina, muzeja i drugih znamenitosti te različitih izvora zabave. Čim je nastupilo slobodno vrijeme, raspršili smo se u grupe te pošli u potragu za hranom, trgovinama ili pak u 'razgledavanje' kafića koje bi završilo pokojom degustacijom, sokova naravno, jer mi smo uzorna djeca... Tu smo večer imali organizirani odlazak u disko klub gdje smo imali mogućnost družiti se s hrpom maturanata iz svih dijelova Hrvatske. Od glazbe se za svakog našlo ponešto pa su se čak i oni, s najizbirljivijim glazbenim ukusom, imali čemu veseliti.

Treći dan pošli smo u ponovni obilazak Praga, puni snage i poleta jer, naravno, dobar noćni san puno znači, a mi smo svi veliki pobornici spavanja. Taj smo dan ,na veliko oduševljenje svakog hardcore Dinamovca, posjetili pivnicu Fleka u kojoj je osnovan Hajduk.

Četvrti dan proveli smo vozeći se u busu do pivovare Krušovice  gdje smo imali priliku degustirati njihova najpoznatija piva i nakupovati toliko krigli i piva da smo u hotelu slobodno mogli otvoriti pivnicu. Također smo posjetili i jedan od najljepših gradova, Karlovyh Vary. Gradić  izuzetne arhitekture, pastelnih kuća okruženih zelenilom, silnih mostića i naravno ono što ga čini najpoznatijim - 12 izvora vruće vode oko kojih su izgrađeni različiti objekti ili sjenice kako bi ljudi mogli u miru doći i pogledati po čemu je ovaj čaroban gradić najpoznatiji.  Povratkom u hotel, svi smo započeli pakiranje kako bismo ujutro mogli u miru i bez brige krenuti na put. Započeli da, ali samo to. Zadnju smo večer proveli u svojim sobama raspravljajući o najljepšim događajima s ovog putovanja, ispijajući sprite i čekajući izlazak sunca. Pa...ovo za izlazak sunca je točno.

Ujutro, neposredno prije polaska, obavili smo pakiranje, počistili sobe te kao zombiji sa sunčanim naočalama nabijenim na nos započeli put ka autobusu. Silne stepenice definitivno nisu olakšale nošenje ogromnih kofera i kutija punih suvenira.

Vožnja kući je započela stišavanjem zvučnika kako ne bismo propustili ništa zanimljivo što nam vodič ima za reći. Recimo samo da je hrkanje bilo ono glavno što se taj dan u autobusu moglo čuti i, naravno,  zveckanje svih silnih suvenira koje je zvučalo kao slon u staklani. U kasnim večernjim satima stigli smo u Budimpeštu gdje smo s njenih silnih vidikovaca imali mogućnost uživati u pogledu na noćni pejzaž toga grada.  Jedino za što smo u tom trenutku bili zainteresirani je bio pronalazak WC-a nakon svih onih sokova na koje smo potrošili preostale krune koje u Virovitici ne možemo razmijeniti.

Iz prve ruke mogu reći da se, nakon pet dana češke hrane, većina najviše veselila maminim mahunama, i naravno, krevetu jer pravi je sretnik onaj tko je, na ovom maturalcu, spavao barem dva sata „u komadu.“

                                                                                                                                                                                Anamaria Mikolčić

                                                5.-1 medicinska sestra-tehničar opće njege